Živjeti sa dijagnozom

Željno iščekuješ taj plus na testu. Kada se on napokon pojavi, bude tu i nekakvog krvarenja, tableta, mirovanja, mučnina.. Prođe i to! Napraviš i još koji dodatni test, ultrazvuk da se vidi da je bebaču unutra sve ok(ili saznaš da ipak nije). I onda na dan poroda, prođe i to više manje ok jer sve žene to nekako zaborave, barem one koje su kao i ja rađale po cijeli dan. Ma ne zaborave, samo to sjećanje prebace u neki kutak da ne bude svježe.

I rodi se predivna curica, APGAR 10/10, doji, mazi se.. San snova! Prođe i prva godina, stres, nespavanje, cijepiva, viroze, bronhitisi, mastitisi. Ali i one lijepe stvari, prvi zajednički Božić, prvo okretanje, prvo puzanje, prvi zubić, prvo mama, tata, baba, dida, Teo.. Proslaviš i prvi rođendan i to zajedno sa bracom. I onda nakon prvog rođendana, taman kada treba početi šetati zapravo natekne joj koljeno.. Prvi put, pa drugi, odvedeš je u doktorice, izvadiš krv, ništa.. I onda treći put, praćeno oteklinom, visokom temperaturom, šepanjem. Tada shvatiš da nešto nije baš kako treba. A kada te doktorica pošalje hitno u bolnicu na hospitalizaciju imaš osjećaj kao da ti se svijet srušio u sekundi. Plakala sam kao ljuta godina u autu, nesvjesna svega. Nekako sam spremila sve stvari i krenula na prijem. Svi gledaju u to koljeno, sumnjaju već na dijagnozu, sumnjam i ja. Primili su nas na odjel, izvadili joj litre krvi(ili se to meni činilo), a doktor me već tada oduševio svojim pristupom.

41039144_297963347659506_6902677262659747840_n41155402_454508225038998_2013950928629006336_n

Ne moram reći ništa o uvjetima u bolnici, to nisu uvjeti gdje djeca trebaju provoditi svoje bolesničke dane. Tri krevetića u sobi, ja sam dobila tu famoznu stolicu gdje sam trebala provesti noć. U sobi sa nama djeca sa upalama pluća. Sreća u nesreći je bio ogromni balkon, kolica i predivno vrijeme u rujnu. Na njemu smo provodili većinu svog vremena. Ubrzo sam shvatila da je spavanje na stolici nemoguće. Tada je tu fotelja na razvlačenje koja se dijeli sa drugima iz sobe, pa spavate svatko po 2-3 sata ili se stisnete pa odspavate sve tri odjednom. Za svoju djecu ćeš učiniti sve i nije me bilo briga s kim spavam, ni kako ni gdje, nego samo da odspavam i da skupim snagu za sutra.

Bolesno koljeno je punktirano, ubrizgani kortikosteroidi. Nikada neću zaboraviti kako sam je vodila na intenzivnu i onaj prizor kada sam je vidjela pod općom anestezijom, priključenu na aparate. U tom trenutku ništa drugo ne postoji, samo ona, njezina rukica i ti na toj stolici pokraj krevetića dok čekaš da se probudi. Stanje se poboljšalo i otpuštene smo iz bolnice. Terapiju smo nastavile, kao i kontrolu kod doktora, ali stanje se nakon početnog poboljšanja, opet pogoršalo i nastavila se jutarnja ukočenost i štednja bolesne nogice. Na datum naše godišnjice braka, doktor nam je potvrdio dijagnozu, Juvenilini idiopatski artritis(JIA) i rekao da se vraćamo u bolnicu jer koljeno ne ide na bolje. Opet su tu bile suze, ali sada sam znala što me čeka.. I da, nije bio govora o padanju u depresiju i pitanju zašto baš meni. Jer JIA je autoimuna bolest, kronična, nitko ne zna zašto se javlja, za nju ne postoji lijek, postoje samo lijekovi koji ublažavaju simptome i omogućavaju normalan život. Od te bolesti oboli 1-2 djece na njih 1000. Cvita je valjda izvukla krivu kartu.

44055678_255713938478463_3347046358547693568_n43632610_2178150105766447_8008083136049053696_n

Drugi put u bolnici smo i na drugom odjelu jer se uvodi nova terapija, kortikosteroidima i metotreksatom(lijek koji se koristi kod liječenja raka, a ovdje se daje u malenim dozama). Cvita se boji doktora, ne smiju joj uopće prići, niti sestre. Infuziju prima svaki dan, skupa sa lijekom koji joj štiti jetru. Skida jednu iz ruke, pa drugu sa šake, na kraju ostaje ona u stopalu. Ne moram ni reći koja je sila trebala da joj uopće stave iglu na sva ta mjesta. Ja glumim klauna zatvorena sa njom u toj sobi. Sada nema balkona, sami smo, imamo televiziju i stolicu. I famozne sestre koje su se najviše pokazale kao ljudi u ovom ludom sistemu te mi pribavile i obrok(jer inače mame koje doje poslije godine dana nemaju pravo na ništa, a one koje ne doje, one su totalno bez prava), a poslije ponoći sam se mogla prebaciti sa stolice na onaj mali krevet do Cvite i u njemu spavati. Eto napokon koristi od moje male visine. Doktor mi je u 2 sata poslije ponoći davao konzultacije, a tata je dežurao vikendima i popodne nakon posla da ja mogu udahnuti zraka, otuširati se, odspavati kod prijateljice u blizini bolnice.

43487301_706781326345513_5520905709950074880_n43510993_257862158404607_3043664115164774400_n44208395_909618719233831_4713177628935192576_n

Ovaj put su nas iz bolnice otpustili čak jedan dan ranije, ostali smo u njoj samo devet dana. Nakon bolnice, Cvita je ubrzo napravila prve samostalne korake. Koliko mi je srce naraslo tada. I dalje nas prati terapija metotreksatom(injekcijom u bedro) svaki ponedjeljak u bolnici, folna kiselina kod kuće, dodatni vitamin d, fizikalna terapija po potrebi, kontrola krvi zbog jetre jednom mjesečno, ultrazvuk koljena, pregled okuliste svaka tri mjeseca zbog moguće upale… Tu je taj oslabljeni imunitet pa je svaku bracinu virozu i ona preboljela, i vodene kozice, i sada atrofirani mišić koji se isto tako često pojavljuje u ovoj dijagnozi jer djeca nenamjerno štede bolesnu nogu. Naučili smo živjeti sa dijagnozom, dan po dan jer se bolest može vratiti bilo kada, a i može se dijete u potpunosti izlječiti(kažu oko puberteta). Cvita sada doktoru šalje puse, daje petice i možda neće imati najljepše koljeno, ali će barem biti zdravo. Ja ću biti tu, uz nju, tako hrabru, da je držim za ruku i brišem suze nakon injekcije kada god treba. I da igramo ku-ku po hodniku bolnice dok čekamo red.

 Za to mame i postoje, zar ne?

 

 

Advertisements

Galerija

Kako sam i sama u prikupljanju ideja za galeriju u hodniku palo mi je na pamet da bi ovo moglo odlično poslužiti i svima onima koji su u potrazi kao i ja. Za nekim praktičnim i kvalitetnim, a opet atraktivnim rješenjima za – galeriju na zidu ili gallery wall. Zato brzo krenimo na ono bitno.

Zidne galerije mogu biti svugdje, najčešće su to dnevne sobe ili hodnici, mogu biti i spavaće sobe(posebno su zanimljive i one dječje ili njihovi kutci) i prostor iznad radnog stola, a nikada nisu jednaki. Svaka osoba je posebna i sa sobom nosi svoje osobnosti, pa tako i ukus. Neki će galerijski zid napraviti od obiteljskih fotografija, neki od umjetnina, postera, a neki će dodati i nešto neočekivano što naizgled tu ni ne pripada.

 

Korak 1. Odaberite svoj stil

Prvo što trebate napraviti jest odabrati što ćete staviti na zid i kako se to uklapa u postojeću estetiku prostora. Ako se smatrate pomalo romantičnom ili eklektičnom dušom, nered u galeriji je dobrodošao. Klasičari će ipak posegnuti za dobro organiziranim zidom. Razmaknite komade na zidu da ne bi izgledali prenatrpano i nemojte se bojati  kombinirati umjetnička djela, sa i bez okvira, skulpture, fotografije, nema pogrešnih odgovora.

e9d1b2d6cc3cc306d3476af5daafd48b
Pinterest

Korak 2. Posložite

U slučaju da, kao i ja niste dizajner interijera i nemate to dizajnersko oko, potrebno je prije vađenja čekića i čavla posložiti tu galeriju i to tako da se krene od središnjeg komada. Kod mene će to biti(nadam se jer već imam crni veliki okvir) obiteljske fotografije. Savjet dana je da kada posložite galeriju koja vam se sviđa, da to i slikate, te onda posložite novi koncept i isprobate sve po nekoliko puta da bi došli do top izbora.

Homepolish-interior-design-9a5bf.jpg

Korak 3. Isprobajte

Ukoliko baš želite biti sigurni da ste na pravom putu i radite dobru stvar, okvire iscrtate na papiru i izrežite ih, kasnije možete poljepiti po zidu sve te papire i vidjeti zaista kako to izgleda u stvarnosti(bez bušenja rupa). Također obratite pozornost na udaljenost galerije od namještaja i svakog komada jednog od drugog, o samoj visini izlaganja i da li je zid ispunjen na odgovarajući način.

f987ff09-438c-482d-8529-8fc8f2366a22

Korak 4. Zabijte čavao

Kada ste obavili sve pripreme spremni ste za zabijanje rupa. Ako ste stavljali papire na zid, zabijajte čavle preko njih, a ukoliko ste išli jednostavnijim putem, onda obilježite svoje rupe i krenite. Ovisno o vrsti žbuke i zida biti će vam potreban čekić i čavao ili bušilica, tipla i vida.

Sada vam pokažem neke ideje galerija, da se inspirirate. A vi mi javite koja vam je naj naj!

ca7b34bd0d5d1d1ac344db4337288dbe

b6d0de8a6a4e799cddccbb260af9fecc
Project nursery

jonny-caspari-483355-unsplash

1-58a913b13df78c345b9184e1.jpg
Hiding Fefe
2-58a9140e3df78c345b918740
Mormors Glamour
g9
Hankful house
g2.jpg
Instagram/Myscandinavianhome
gallery-wall-final1
izvor
IMG_5691-768x985.jpg
izvor

c75a101e-be0e-4e84-99ed-6f045f984357

Straw-Hat-Gallery-Wall-on-Blue-Wall-681x1024.jpg
izvor

Šumska družina

Mislim da se rijetko koje malo djete(čitaj beba) boji životinja. Kod nas su i Mateo i Cvita posebni ljubitelji svega što trči, laje, pase, pliva… Jedino što se ja bojim psa, valjda zbog onog ugriza iz djetinstva.

Njih učim da se ne boje, da im polako prilaze i da ih vole. Zato su mi dragi printevi sa životinjama, a ovi posebno jer prikazuju prizore iz šume. Kada su na zidu kao da su tu kraj nas, a mi u šumi, sa njima i cijelom družinom.

Svaki lik sa printa ima svoju priču, koja ga čini posebnim, kao što i svako djete jest. Printevi su izrađeni ovo proljeće i željela sam da ovdje sačuvam njihovu priču jer su mi posebno dragi, najviše zbog činjenice da su na njima životinje, a svojoj djeci u budućnosti želim da su što više vezani uz prirodu.

fox flora

Lisica Flora je jedna ljupka lija. Voli šumu i životinje u njoj i prava je zaštitnica prirode. Na svom biciklu je provozala kroz najduže biciklističke staze, a san joj je obići na biciklu sve nacionalne parkove u Hrvatskoj.

deer nursery print

Jelenko Apo najviše od svega voli biti u društvu svojih prijatelja, zeka Dugouška i ptičice Vrapčice. Njih troje čine savršenu grupu ljubitelja prirode i društva, a najviše vole proljeće, kada se svo troje zajedno valjaju u zelenoj travi i istražuju prirodu koja se budi.

Bear tedi print

Medo Tedi je medo kojega svi drugi medvjedi poštuju i vole. Spreman je svojim prijateljima pomoći, ma što bilo. Za sebe kaže da najviše voli vikendom u planini slušati vodu kako žubori i ptičice kako savijaju gnijezdo i pjevaju svoje pjesmice.

bear Oto

Medo Oto je veliki istraživač i zaljubljenik u pustolovinu. Gdje je potrebno odgovoriti na neko pitanje, tu je on. Ako ne znate zašto kiša pada, ili kako se dođe do otoka sa blagom, a izbjegne zločesti kapetan, pitajte njega. On će znati sve odgovore.

Bear Fini

Medo Finjak izuzetno voli piti čaj od kamilice, grickati krašuljce i nositi kravatu. Kaže da tako izgleda uvijek galantno. Ponekad mu se desi da negdje zaboravi svoj šešir, ali inače bez njega nigdje ne ide.

Šaljem jedan šumski pozdrav.

Vaša Nikolina

Mama – jedan dan x 365 puta

Mama dvoje djece u pokušaju da drži kuću i djecu pod kontrolom. To bi bio radni naslov ove priče. Zapravo, cijeli dan nam je ubrzan i sve radimo u petoj brzini. Umjesto budilice nam u krevet dolazi sin koji viče da je dan. Cvita nas drži budne cijelu noć, pa nam to izgleda kao noćni izlazak.

35192852_10156869537109893_2244080009402646528_n

Između igre, hranjenja sa svježe napravljenom kašicom, dojenja, smješka sa dva zubića, pjevanja svih dječjih pjesmica uspijem ugurati i skuhani ručak, opranu i razgrnutu odjeću, popijenu hladnu kavu i napravljen print.

IMG_244338774631_310433123044696_1010244486330056704_n

Kuća nam ponekad izgleda kao da ju je poharao tornado, ali taj nered je samo kreativni kaos jer kako stvarati uspomene u sterilno čistoj kući. I dok pred puzajućom malom zmijom skrivam svoje papuče sa druge strane maleni policajac/vatrogasac hvata lopova i gasi požar. Najdraže nam je vani istraživati svijet, pa zato malena princeza na zrnu graška najbolje spava na svježem zraku pokrivena dekicom dok oko nje braco vozi biciklu. Kada u njenim očima vidim onu dječju radost zbog otkrića neke nove stvari ili običnog pljuska vode pri kupanju znam da najviše na svijetu volim biti mama, njegova i njezina. I da ću im dopustiti da rašire krila najviše što mogu, da obuhvate svijet svojim rukama, ja im mogu samo biti potpora u svim ludostima kojima se i sama veselim.

Kratka napomena! 🙂 Ovaj post je pisan negdje u svibnju, a stanje se još uvijek i nije puno promijenilo pa sam ga morala objaviti jer šteta bi bila da ne vidite kako nam je savršeno kaotičan dan. Cvita se jedino ne pokriva dekicom, sada već hoda držeći se za ruku i tu je sada 6 zubića. A Mateo? Mateo još uvijek vozi biciklu, ali sada onu sa pomoćnim kolima. I ubacila sam jednu Mateovu fotkicu iz ‘mlađih’ dana i shvatila da mi njih dvoje sliče jedno drugom, a mislila sam da nema šanse.

38737645_2269474369942281_3414887243888721920_n

 

 

 

Morska priča – Solaris

Nedavno smo napravili mali izlet do Šibenika, točnije Solaris Aquapark Dalmatia. Bila je to prava mala avantura jer gospođica Cvita ne voli vožnju automobilom, ali je začudo spavala skoro cijelim putem.

Radno vrijeme Aquaparka je bilo od 11 do 18 sati tako da smo malo i prošetali po kompleksu Solarisa i vidjeli Etno selo koje nas je oduševilo. Trenutno radno vrijeme je od 10 do 18 sati, ali ne bi bilo loše i provjeriti i nazvati telefonom sam aquapark.

Karte za odrasle(u podsezoni) su 80 kn, dok su za djecu bile 50 kn(Mateo kartu nije platio, iako je iznad 90 cm te su nam tu progledali kroz prste). Sada je cijena veća, 110 kn odrasli, 80 kn djeca.

35643410_10156885078034893_9050259274000760832_n

Na ulazu su i svlačionice te ormarići koji se iznajmljuju. Mi ih nismo iznajmili, ali to nije loša ideja za pospremiti sve sitnice i bezbrižno uživati.

Isto tako, za djecu postoje žuti prsluci(kao ovaj na slici) i to je super stvar jer su sigurni gdje god bili.

35628847_10156885078054893_4169756281923436544_n

Kako smo htjeli biti u hladu zbog Cvite odabrali smo ležaljke ispod borova, a ima i ležaljki oko samih bazena.

35496521_10156885078154893_4882386034588909568_n35482278_10156885078279893_5762872394901356544_n

Glavni dio se sastoji od 4 tobogana i jos nekih manjih, raznih prskalica, velike kante sa vodom koja se prelijeva. Za moga muža čisti užitak, Matea je ipak bilo malo strah te količine vode.

Zato je uživao prskajući okolo i kupajući se u jacuzziju(postoje 3 jacuzzija). Svidjela mu se i lijena rijeka, gdje te struja nosi dok ti ležiš na gumi-luftiću.

Postoje i jos dva bazena za male bebe i manju djecu, ali ti su bili zatvoreni u vrijeme kada smo mi bili tamo. Što se tiče hrane, mi smo ponjeli za Cvitu kašicu, kekse, voće, za Matea i nas peciva i nešto slatkog, ali mogli smo i ponjeti već pripremljeni ručak, iako unos hrane nije dopušten. Ako ćete unositi hranu, tada je nemojte nositi na očigled. Mi smo i kolica unjeli. U samom aquaparku postoji ponuda hrane i pića, cijene su ok, za mjesto gdje se konzumira i činjenicu da nigdje drugo ne možete ništa kupiti(ručali smo hamburgere, 50ak kn košta hamburger, krumpiri i sok).

Sve u svemu, mi smo se super proveli i ići ćemo ponovo. Nadam se da će se tada Mateo manje bojati vode pa će i više uživati. Fotografije govore sve. Jeste li bili u Solaris aquaparku?

Djeco moja..

Cijeli život negdje žurimo, nešto želimo. Biti dobar u školi, položiti sve ispite, diplomirati, zaposliti se, naći dobar posao jer nismo ipak bezveze sve ovo prije super odradili i toliko u sebe uložili. Uz to biti žena, mama, lijepa, njegovana, našminkana, obučena po posljednjoj modi, sa uvijek sređenom kućom i svakodnevno skuhanim ručkom. Nakon toga dolaze djeca i onda od njih nešto očekujemo, da slušaju, spavaju popodne, budu mirni, dobri u školi, znaju 3 strana jezika, idu na 4 izvannastavne aktivnosti. Znam da je društvo postalo takvo da se živi brže i da je materijalna strana postala bitna, ali ipak nije bitnija od onoga što nosiš u sebi.

crni okvir sa kaktusom

Jesmo li prešli granicu očekivanja? Ili od djece očekujemo da ispune ono što mi nismo? I otkad su raznorazne aktivnosti postale mjerilo koliko vrijediš? Zar to ne bi trebalo biti poštenje, dobrota? Znate ono, emocionalna inteligencija po novome. Zašto je nekada djecu teško pustiti da budu samo djeca? Da se igraju u pijesku, zaprljaju ruke, skaču po lokvama, penju se na stabla? Ja prva polazim od same sebe, htjela bi da budu najbolji ljudi, da suosjećaju sa drugima, da budu svijesni da ono što oni rade djeluje na cijeli svijet, a opet da puno toga znaju jer se bojim da onda neće moći preživjeti. I zato ponekad pogriješim i zaboravim da su samo djeca, a ne mali strojevi za učenje i raznorazne aktivnosti koje moraju obaviti da bi se razvijali.

bear hug objava

Zato mi roditelji ulažimo u svoju djecu. Provedimo sa njima vrijeme, slušajmo ih što govore(ovo ne podrazumjeva ono: ‘Joj super!’) jer to je nešto najvrijednije što im možemo dati. Dajmo im sebe, njima je potrebno samo malo pažnje i ljubavi. Mislim da je djeci to vrijeme provedeno sa svojim roditeljima najvažnije, ali ono kvalitetno vrijeme, samo usmjereno na njih. Ja sa Mateom volim ići u knjižnicu, to nam je jedna od dražih zajedničkih aktivnosti i oboje u tome uživamo. Za ovo ljeto pripremam razne kreativne aktivnosti koje ćemo skupa raditi. Baš nedavno smo sa tatom napravili brod od kartonske kutije, htio je spavati u njoj. Smješak govori sve.

 

Sve će ovo brzo proći, djeca će narasti, odrasti, roditelji će im ići na živce. Zato sada uživajte dok ste im sve na svijetu. Oni će vama to biti zauvijek.

 

 

 

 

 

Kako fotografiram

Kada fotografiram ilustracije za objavu na društvenim mrežama koristim razne dodatke da bi tu fotografiju ukrasila i bolje prikazala u punom potencijalu. Zato su tu razne spajalice, štipalice, cvijeće ili razni suhi ukrasi iz prirode, školjkice, kamenja, te flomasteri (ili neki drugi mediji) koji su korišteni pri samoj izradi ilustracije (ili samo dobro izgledaju na fotografiji).

18362489_10155648721874893_601496843_o

18575753_10155648722454893_1348142860_o

 

Kada fotografiram u kući je totalni kaos jer su svi proizvodi sa jedne strane, a sve stvari koje pomažu fotografiranju sa druge.

32765938_10156800771429893_8497891883773591552_n

Za fotografiranje koristim svoj fotoaparat Canon 1000D te dva objektiva EF 18-55 mm i EF 90-300 mm, a za brze fotografije(ispada da je to trenutno većina) tu je iPhone 6. Sve me to dobro služi. Voljela bi više koristiti fotoaparat, ali u nedostatku vremena(jer svaku fotografiju treba prebaciti na laptop i malo proći kroz Photoshop) dobro je i ovako. Nemam se što tužiti.

I da, uvijek su tu negdje moji vjerni pomoćnici, nekada spavaju, nekada su u šetnji, a nekada, kao na ovoj fotografiji, upadaju u kadar!

32754477_10156800771019893_889966577200398336_n

 

Do sljedećeg sunčanog pozdrava,

vaša Nikolina

Samo ljubav

Prošlo je i Valentinovo, dan zaljubljenih. Dok sam bila mlađa i vjerovala u filmske ljubavi čak sam i tom Valentinovu predavala preveliki značaj. Danas to bude jedan dan da muž i ja izađemo bez djece i sredimo se malo. I to ne bude baš za Valentinovo, nego dan prije ili poslije jer mrzim gužve i sav onaj ugođaj, jednostavno mi bude sve isforsirano.

samo ljubav print

Sada znam da se prava ljubav živi svaki dan i da je svaki dan Valentinovo. A zahvaljujući mom mužu, skoro da i jest. Bez obzira koliko mi puta digao živce, znam da je tu za mene kada padam sa nogu i da će me pridržati kad mi bude teško. Mislim da je to bit ljubavi, poštovanje one druge osobe u cijeloj njezinoj prisutnosti (ljuta i čangrizava, umorna, na to mislim). Ma što bi ti muškarci bez nas?? Ništa! Isto kao i mi žene bez njih.

Samo ljubav print

Zato su i ovi printevi nastali. Kao podsjetnik da samo ljubav živi ukoliko se njeguje i pazi, jer kao i sve ostalo, zahtjeva brigu, svakodnevno zaljevanje, prehranjivanje po sezonama i katkad nekakvu promjenu okoliša ili lončanice.

Samo ljubav print

Samo ljubav za sve Vas,

Nikolina

Uvod za sve

Moj prvi post je tu. Već se dugo vremena premišljam da li napraviti blog ili ne. Željela sam na jednom mjestu okupiti sve svoje printeve, radove, ilustracije te pisati više o temema koje mene zanimaju, a na društvenim mrežama nemam tu priliku. Blog mi se čini kao dobra šansa da ostavim trag, onaj dublji, koji nije ograničen znakovima u postu. Isto tako tu bi htjela stvoriti moju zajednicu, gdje sa svima mogu podjeliti svoje radove, ali i darivati sve sa njima.

Želim se predstaviti i pokazati kako se moj logo razvijao(sama sam ga napravila tako da se i tu vidi kako se razvijam).

Moje ime je Nikolina i imam najvažniji posao na svijetu, mama sam malenom Mateu i Cviti. Prije svega sam mama i žena divnom čovjeku koji me uvijek može nasmijati, čak i kada se to čini nemoguće. Po profesiji sam magistar managementa, a po srcu kreativka iza brenda Mini maxi studio. Uz mene je uvijek moj planer za ideje i mobitel da uslikam onaj trenutak koji se nikada neće vratiti. Volim provoditi vrijeme u prirodi sa obitelji i prijateljima, a čitanje me opušta, iako za tu aktivnost i nemam baš puno vremena.

Mini maxi studiologo-za-web

Prvi logo

Otkako se rodio Mateo, stalno smišljam što bi mogla napraviti i sakupljam inspiraciju za dekoraciju sobe, kuće, dekoracija za rođendane. Tako sam kratila dane na porodiljnom dopustu. Uskoro sam željela da svi moji bliži prijatelji i obitelj dobiju djelić mene pa sam počela izrađivati dekoracije, printeve, čestitke za svaku moguću priliku. I od toga trenutka želim napraviti svijet ljepšim mjestom. Mislim da to mogu. Biti nečije sunce za oblačnog dana. Nisam baš toliki optimista, da mi se čini da su sve cvijeće i leptirići, ali ponekad je dovoljan samo djelić umjetnosti da se ispunite ljepotom.

Volim papir, slikanje, izradu i slaganje digitalnih printeva i rad rukama, a djeca su moj najveći pokretač. Shvatila sam da je život prekratak da radim ono što ne želim, zato sam sama stvorila posao koji volim i želim raditi.

Djeca su mi najveća inspiracija, ali to je i priroda oko nas, neki događaji iz života. Ponekad Mateo dođe i naruči print, kaže što želi, pa se iz toga izrodi ideja. Volim kada mi se ljudi jave i zatraže da napravim print baš za njih, skrojen po njihovim željama, osoban, kakav treba biti.  Raduje me pomisao da moja djela žive u drugim domovima i usrećuju ljude. Inače upijam sve oko sebe kao spužva i kada napokon stanem, najčešće je to navečer, od mojih misli se stvori proizvod.

Iako po struci nisam grafički dizajner smatram da nikada nije kasno za učenje i usavršavanje, pa ja evo učim i rastem, iz dana u dan. Čitam, gledam, slušam. I ne, nemam vremena za gubljenje. Ponekad mi stan izgleda kao kaos, jer baš taj dan Cvita nije spavala nego 15 minuta, a ja sam morala poslati ilustraciju te pripremiti pošiljku. Taj dan u sebi šizim i pomalo pucam, ali se sve sa dobrom organizacijom (i mužem koji se ne boji na sebe prebaciti dio posla) stigne.

U glavi i u mom planeru milijun je ideja za napraviti i ostvariti. U planu je i razvijanje novih proizvoda, Internet stranica, blog, on-line shop, izrada dokumentacije, promoviranje. Želim da od malenog studia postanemo veliki, ali najviše od svega želim da moja djeca odrastu  uz zadovoljnu i ispunjenu mamu.

Nadam se da ćeš na ovim stranicama pronaći radove i rečenice koje će ti se svidjeti, zadržati pažnju na tren i malo te natjerati na razmišljanje.

Isto tako, voljela bi da mi se javite sa temama koje bi voljeli čitati!

Šaljem sunčane pozdrave.

Nikolina

logo1

Sadašnji logo